0 kom Dovrši kupovinu
Početna Blog Zdravlje Impingement sindrom (sindrom sraza ramena)

Impingement sindrom (sindrom sraza ramena)

Prikaži sve kategorije
Prehrana Zdravlje Ciljevi Transformacija Mišićna masa Mršavljenje Trening Programi Muškarci Žene
01.06.2015

Zahvaljujući svojoj specifičnoj anatomskoj građi, rameni zglob je najpokretljiviji u ljudskom tijelu.

Anatomski gledano postoji značajan nesrazmjer u veličinama zglobnih tijela; glenoida lopatice i glave nadlaktične kosti, te stoga mekotkivne strukture preuzimaju ulogu stabilizacije. Stabilizirajući mehanizam tvore statički stabilizatori (ligamentarno labralni kompleks) i dinamički stabilizatori (mišići rotatorne manšete).

Rotatorna manšeta je tetivno-mišićna ovojnica koja sa svih strana obavija zglobnu čahuru s kojom je mjestimično i srasla. Tvore ju četiri mišića: m. subscapularis (tetiva pojačava čahuru s prednje strane), m. supraspinatus (tetiva pojačava čahuru s gornje strane), m. infraspinatus i m. teres minor (sa stražnje strane). Tetiva duge glave bicepsa funkcionalno također pripada ramenu.

Za nesmetanu funkciju ramena važan je sinkroni mehanizam stabilizatora ramena i lopatice. Rotatorna manšeta centrira glavu humerusa u glenoidalnu čašicu, a rotatori lopatice (m. trapezius, m. rhomboideus i m. seartus anterior) dovode lopaticu u optimalnu poziciju za izvođenje kretnji. Za nesmetanu funkciju ramena oko zglobne čahure nalazi se i nekoliko burza (sinovijalnih vrećica) koje ublažavaju trenje.

Impingement sindrom ili sindrom subakromijalnog sraza bolni je proces upale burze i pripadajućeg dijela rotatorne manšete, do kojeg dolazi zbog sudara mekotkivnih struktura i korako-akromialnog luka (luk koji čine akrmion, akromioklavikularni zglob, akromioklavikularni ligament i korakoidni nastavak).

Uzrok ovome su dugotrajne aktivnosti rukom iznad glave ili učestale kratke, ali snažne aktivnosti s podignutom rukom. U čak 75% slučajeva strada tetiva supraspinatusa. S obzirom na etiologiju sindrom sraza se češće nalazi kod određenih sportova ili zanimanja, kao što su rukomet, odbojka, košarka ili primjerice kod automehaničara ili pitura.

Klinički gledano dolazi do pojave boli, prisutne i u mirovanju, koja se pojačava pri aktivnostima ruke, posebno iznad 60 stupnjeva. Nema lokalno bolne točke, pokretljivost je ograničena, osobito unutarnja rotacija i horizontalna adukcija. Vanjska rotacija je održana i bezbolna. Aktivna elevacija ruke (podizanje iznad glave) neugodnija je i bolnija od pasivne. Bolovi su prisutni noću i otežavaju spavanje na zahvaćenoj strani, te često iradiraju na hvatište deltoideusa. Impingement test je pozitivan, a izvodi se pasivnom elevacijom ruke uz fiksaciju lopatice pri čemu se uslijed sudara velikog tuberkula o prednji rub akromiona javlja bol u kritičnoj zoni.

Razlikujemo 3 stadija progresije:

1. stadij koji se često nalazi kod mladih ljudi, posebno sportaša. Uslijed sraza dolazi do pojave edema i hemoragije što je posljedica prekomjerne aktivnosti ruke iznad glave. Primarno je smiriti upalu što se postiže krioterapijom (led), magneto terapijom, elektroprocedurama, vježbama istezanja, te mirovanjem ili eventualnim nastavkom treninga uz modifikaciju tehnike, te statičkim snaženjem mišića rotatorne manšete. Prepisuju se nesteroidni protuupalni lijekovi, te analgetici.

2. stadij karakteriziran je fibrozom i tendinitisom, a nastaje uslijed ponavljanih epizoda mehaničkih upala i mikrotrauma, pri čemu dolazi do fibroznih promjena i zadebljanja burze i tetiva rotatorne manšete. Zadebljanje dovodi samo po sebi do suženja subakromijalnog prostora, te posljedično do veće kompresije. Statistički se češće sreće kod osoba između 25. i 40. godine života. Jedna od opcija smanjenja tegoba jest primjena kortikosteroida (blokada), koja nije preporučljiva zbog toga što dovodi do atrofije tetiva i smanjuje mogućnost daljnjeg cijeljenja. I u ovom stadiju terapija je najčešće konzervativna, a ako je bezuspješna, danas se rutinski izvodi artroskopska dekompresija subakromijalnog prostora.

3. stadij jest djelomična ili potpuna ruptura rotatorne manšete i/ili tetive bicepsa s koštanim promjenama na akromionu i velikom tuberkulu. Osim uslijed degeneracije, do rupture može doći i uslijed naglog podizanja tereta u abdukciju (podizanje ruke u stranu) ili pada na ispruženu ruku. Liječenje je najčešće operativno u smislu dekompresije i rekonstrukcije. Akutnu rupturu treba rekonstruirati po mogućnosti unutar tri tjedna, prije nego nastanu retrakcija i degeneracija kraja tetive, te atrofija mišića.


Autor: Nevena Radović, viši fizioterapeut

Fitness trening
Newsletter

Prijavi se i ostvari tjedan dana besplatne članarine
Primaj besplatno novosti i savjete iz svijeta Fitness Treninga

Izbornik
Informacije
Kupovina
Kontakt

+385 1 561 44 44

+385 98 680 260

info@fitness-trening.com

Besplatna dostavaZa narudžbe iznad 400,00 kn