Početna Blog Prehrana Razbijanje mitova o sladilima

Razbijanje mitova o sladilima

Prikaži sve kategorije
Prehrana Zdravlje Ciljevi Transformacija Mišićna masa Mršavljenje Trening Programi Muškarci Žene
27.04.2017

Abeceda sladila

Ne, nećeš zbog njih dobiti rak mozga

Ljudi nekad stvarno poblesave kad su u pitanju umjetna sladila. Razumljivo je to zbog tolikih internetskih izvora koji pokazuju kako je šećer uzrok raka mozga, rakova, epileptičnih napadaja ili paradoksalno pretilosti.

U čemu je stvar? Ta su izvješća gotovo uistinu lažna. Umjetna sladila (npr. sukraloza, aspartam, a i saharin) spadaju u najviše istražene kemikalije na svijetu, a nadzorne agencije svake moderne razvijene države preporučaju ih u razumnim dozama.

Nadalje, maksimalna količina u hrani i pićima obično je 100 puta manja od one količine koja je predviđena opasnom. U prijevodu, trebao bi se prisiliti da dnevno popiješ i do 20 limenki nekog pića s umjetnim sladilima prije nego bi se trebao brinuti o svom zdravlju, prvenstveno mjehuru.

Dobre stvari

Mnoga umjetna sladila praktički nemaju kalorija, a samo jedan ima više od 2 % kalorija koji odgovara količini šećera (aspartama). Niti ne izazivaju inzulinski odgovor poput šećera i ne uzrokuju skladištenje masti u tijelu.

A čak i da imaju neke kalorije ili pogoršavaju inzulinski odgovor, na tisuće su puta slađi od šećera, a zato ih ne treba koristiti previše. Mnogi su toliko snažni da se zamisliš možeš li s nekoliko vrećica zasladiti cijelo Kaspijsko jezero.

Sve se svodi na jedno: Želiš li tsunami inzulina jer unosiš na lopate kaloričnog šećera ili bi radije koristio prstohvat umjetnog sladila koji nema kalorija niti učinak na inzulin?

Navodna loša strana

Umjetna sladila navodno uzrokuju rak i ostale strašne bolesti. To je pretpostavka koja postoji toliko dugo kao i vijest da se toaletna voda u Australiji kreće u suprotnom smjeru. Ne, nije istina nijedno od toga.

Većina istraživanja koja ističu povezanost raka i sladila potječe iz Italije, a kasnije su diskreditirani.

Umjetna sladila u dijetnim pićima, prema epidemiološkim istraživanjima, dokazano vremenom utječu na dobivanje težine, no epidemiološka su istraživanja jako nizak standard za dokazivanje bilo kakve povezanosti. Uz to, laboratorijska istraživanja umjetnih sladila i dobivanja težine pokazuju usprotno. Događa se vrlo jednostavna stvar: mnogi misle da ako piju dijetna pića imaju slobodu jesti hranu i piti pića koja imaju šećer u sebi. Nisu umjetna sladila uzrokovala debljanje, nego ostala hrana.

A, svakako, sami okus slatkoće otpušta dopamin koji može dovesti do većeg apetita i debljanja, ali umjetna sladila nisu ništa odgovornija za tu vrstu endokrinog odgovora nego što je pravi šećer.

Uobičajena sladila, od A do Z

Svakako je moguće samo jesti ,,prirodno” slatku hranu i ostati mršav, ali nema baš smisla izbjegavati ukusnu hranu cijelu život. Još je jedan nedostatak to što ne znamo za ,,prirodnu” hranu da uistinu je prirodna ili nije toliko ,,prirodna” koliko se tvrdi za nju.
Slijedi abecedni popis najpopularnijih šećernih izbora – umjetnih i prirodnih – koji trenutno postoje na tržištu.

Acesulfam kalij

U prodaji kao: Sunett, sweet one

Acesulfam kalij (Ace K) nema kalorija, postoji otprilike 15 godina i otporan je na vrućinu. Otprilike je 200 puta slađi od šećera i koristi se u bombonima, pečenim namirnicama, pićima, smrznutim desertima i stolnim sladilima. Ace K često se slaže s ostalim umjetnim sladilima zbog svog najautentičnijeg okusa šećera.

Ace K se niti ne probavlja ni apsorbira u tijelu, već se izlučuje netaknut. Koristi ga otprilike 90 država i nema tragova raku! Međutim, neke čudi to što se kao otapalo u proizvodnji koristi metilen-klorid, no u takvoj količini da se u konačnici čini zanemarivim.
Prihvatljivi dnevni unos: Čovjek od 70 kg može sigurno unositi dnevno oko 1,000 mg ili onu količinu koja se nalazi u 7,5 l pića koje je zasađeno Ace K sladilom.

Ocjena: - 4 (Ne postoji dovoljan broj istraživanja koji bi omogućio višu ocjenu.)

Aspartam

Dostupan kao: Nutrasweet, Equal, Sugar twin

Aspartam je vjerojatno najčešće korišteno sladilo. A najviše je i demonizirano. Krivi ga se da uzrokuje tumore mozga, Parkinsonovu bolest, shizofreniju, migrene, gubitak pamćenja, otrovanje metanolom, a i brojna druga stanja i bolesti.

Međutim, najviše je istražen u našoj zalihi hrane, a sigurnu uporabu potvrđuju nadzorne agencije 90 zemalja. Između 1988. i 2001. godine objavljeno je više od 500 dokumenata o sigurnosti aspartama. Istraživana je različita populacija, uključujući djecu, žene, dijabetičare, debele ljude i dojilje. Isključene su glavobolje, napadaji, bihavioralni problemi, problemi s raspoloženjem itd.
Center for Science in the Public Interest (CSPI) ne slaže se s tim. Oni vole istaknuti tri istraživanja koja povezuju aspartam s leukemijom, limfomom i rakom bubrega. To su istraživanja na miševima, a neki ih znanstvenici ne priznaju kao kvalitetno provedena.

Čak i kad odlučiš pridati tim istraživanjima pozornost koju možda zaslužuju, ipak odvagni otkrića National Cancer Institute. NCI je ispitivao razinu raka u 500,000 ljudi koji su pili pića zaslađena aspartamom. Nije pronađena veća razina pojave raka nego u onih ljudi koji nisu pili ta pića.

Aspartam je nastao iz dvije prirodne amino-kiseline, aspartamske kiseline i fenilalanina, s grupom metanola na kraju. To znači da je dipeptid. Kao takav, nije prikladan za kuhanje (vrućina raskida kemijske veze). Prethodno spomenuta metanolska grupa tema je mnogih rasprava, a metanol u većim količinama može biti štetan. Samo pitaj roditelje koji sjaje u mraku, a imaju troglodičku djecu.
O dvjema stvarima treba voditi riječi. Prvo, vrlo je niska količina metanola u aspartamu. Drugo, tijelo prirodno proizvodi metanol koji se nalazi i u većim količinama u voću, voćnim sokovima, povrću, a i u nekim alkoholnim pićima. Čak i šalica soka od rajčice ima 6 puta više metanola nego u limenci soka koji je zaslađen aspartamom. I zato, metanol ne bi trebao biti problem.

Prihvatljiv dnevni unos: Čovjek od 70 kg može unijeti 81 paketić Equal dnevno ili otprilike 19 limenki soka 0,33 l. Međutim, to može predstavljati ozbiljan zdravstveni problem onima koji boluju od fenilketonurije, zato što nemaju enzim koji probavlja fenilalanin.

Ocjena: - 5

Voće monaha Monk Fruit Luo Han Guo

U prodaji kao: Monk fruit in the raw, Lakanto monk fruit sweetener, Health garden monk fruit sweetener, Skinnygirl monk fruit extract liquid sweetener


Monk fruit je tikva koja se izvorno nalazi u šumama na jugu Kine, a tamo će i ostati jer Kinezi neće dopustiti da se to voće ili njegov genetički materijal uzgaja drugdje. Slatke sastavnice tog voća su antioksidansi mogrozidi koji su otprilike 300 puta slađi od šećera. Ekstrakcija tih mogrozida poprilično je komplicirana i vremenski zahtijevna, a kad tomu pridodamo da se nalazi izričito u Kini, onda dobiješ podosta skup zaslađivač.

Uz to što je skup, voće monaha čini se idealnim sladilom. Vjerojatan je problem neispitanost njegove sigurnosti. Možemo pretpostaviti da je zdravo jer je ,,prirodno", ali ne možemo biti sigurni. Treba uzeti u obzir i to da se treba pročistiti i kemijski procesuirati prije prodaje, a time pobijamo to što je ,,prirodno”.

Ima GRAS status (generalno prihvaćeno kao sigurno), ali se još nije izračunao dnevno prihvatljivi unos (ADI). Međutim, procjena je dnevnog unosa 6.8 mg / kg tjelesne težine.
Prihvatljiv dnevni unos: Nema

Ocjena: + 4 (Da, prirodan je. No, nije dovoljno istražen i skup je.)

Saharin

Dostupan kao: Sweet and Low, Sweet Twin, Sweet N' Low, Necta Sweet

Saharin je jedan od najstarijih sastojaka naše moderne zalihe hrane. Otkriven je 1879. godine na Sveučilištu John Hopkins, a predsjednik Theodore Roosevelt kao veliki zagovaratelj pomogao je da se dobije dozvola kako bi bilo prihvatljivo ljudima za konzumaciju. Između dva svjetska rata pokazao je posebno vrijednim kad je zavladala nestašica šećera.

Saharin, orto-sulfobenzojeva kiselina, bijeli je prah koji je 300 - 500 puta slađi od šećera. Tijelo ga ne probavlja, a izlučuje se gotovo neizmijenjen. Stabilan je pod temperaturom (i zato je dobar za korištenje u kuhanju), ne uzrokuje propadanje zuba i nema kalorija. Natrag u 1970. godinu, Kongres je primorao proizvođače saharina da nalijepe oznaku upozorenja jer je uzrokovao rak mjehura u štakora.

To se upozorenje uklonilo 2000. godine kad je Kongres istaknuo da u ljudi ne postoji isti mehanizam koji u štakora uzrokuje rak. Jedini pravi nedostatak saharina je metalni okus.

Prihvatljiv dnevni unos: Čovjek od 70 kg mogao bi bez problema unositi 28 paketića dnevno.

Ocjena: 3 (Ima najgori okus od svih sladila.)

Stevija

U prodaji kao: Truvia, Pure Via, Stevia Extract in the Raw, SweetLeaf, Signature Kitchens Stevia Extract

Stevija je biljka koja potječe iz Središnje i Južne Amerike. Sastojci koji čine steviju slatkom su steviozid i rebaudiozid, a izolirani su 1930-ih godina. Skupno su poznati kao glikozidi i otprilike su 300 puta slađi od šećera, otporni na toplinu i bez kalorija. Stevija je teorijski ,,prirodni proizvod", verzija koju kupiš u dućanu je zapravo prerađena hrana.

Japan proizvodi stevijine proizvode od 1970-ih godina za uporabu u dijetnoj Coke i ostalim proizvodima. U SAD-u se smatrala suplementom i bila je dostupna samo u dućanima zdrave hrane dok joj 2008. godine SAD nije dao GRAS status. Stevija je prošla trnovit put. Do 2010. je bila zabranjena u Europi, a još uvijek postoje neke sumnje zbog dokaza o uzroku lezija u jetri, mozgu i slezeni štakora, uz oštećenje ploda štakora.

Međutim, odrađeno je nekoliko istraživanja na ljudima u korist tog sladila i The Center for Science in the Public Interest ju je pustio kao sigurnu u uporabi, ali predlaže dodatna istraživanja.

Prihvatljiv dnevni unos: Čovjek od 70 kg može unijeti 40 paketića Truvia dnevno.

Ocjena: 4 (Ne može dobiti bolju ocjenu jer stevija nije dovoljno istražena, a ima i čudan okus.)

Sukraloza

U prodaji kao: Splenda

Sukraloza je zapravo nastala od šećera, ali su zamijenjene tri grupe hidrogen-oksidansa trima atomima klora, a tako je 600 puta slađa od šećera. I, ne, to ne znači da je unos jednak onom kad piješ iz bazena. Klor u većim količinama je toksičan, a nalazi se u većini hrane, povrću i mesu.

Sukraloza je nastala godine 1976., odobrena je za opću uporabu godine 1999. Znanstvenici su odradili više od 100 istraživanja tijekom više od 20 godina. Danas, sukraloza se pronalazi u otprilike 5,000 namirnica i pića. Otporno je na vrućinu i može se koristiti u kuhanju i pečenju.

Postoje i sumnje vezane uz sukralozu. Jedno talijansko istraživanje pokazuje uzročnost leukemije u miševima, a Journal of Toxicology and Environmental Health objavilo je članak da sukraloza može narušiti ravnotežu crijevnih bakterija, a može dovesti i do debljanja.

Možeš se čudititi tim saznanjima, ali imaj na umu da su ta istraživanja obavljena na miševima ili štakorima i da su koristila VRLO velike količine kemikalija. Druga stvar je, talijansko istraživanje nije koristilo sukralozu, već hidrolirani klorov-karbon sličan sukralozi. Čak i uz to, dobro je znati da su sukralozu odobrili, između ostalih, FDA, European Union's Scientific Committee on Food, Health Protection Branch of Health and Welfare Canada i Food Standards Australia New Zealand.

Prihvatljiv dnevni unos: Čovjek od 70 kg može jesti 165 paketića Splende dnevno.

Ocjena: 5

TC Luoma

https://www.t-nation.com/diet-fat-loss/the-not-so-scary-truth-about-sweeteners?utm_source=facebook&utm_medium=social&utm_campaign=article4747

Fitness trening
Newsletter

Prijavi se i ostvari tjedan dana besplatne članarine
Primaj besplatno novosti i savjete iz svijeta Fitness Treninga

Izbornik
Informacije
Kupovina
Kontakt

+385 1 561 44 44

+385 98 680 260

info@fitness-trening.com

Besplatna dostavaZa narudžbe iznad 400,00 kn