0 kom Dovrši kupovinu
Početna Blog Prehrana 6 najvećih laži o mesu

6 najvećih laži o mesu

Prikaži sve kategorije
Prehrana Zdravlje Ciljevi Transformacija Mišićna masa Mršavljenje Trening Programi Muškarci Žene
04.02.2017

Vegani nemaju pojma o znanosti. Slijede dokazi za to.

Ako ima ikoji makronutrijent koji ne možeš unijeti previše, to je protein. A ako postoji jedna vrsta proteina s kojim ne možeš pogriješiti, to je meso. Unatoč veganima i njihovim tvrdnjama, životinjski proteini najbolja su hrana za gradnju i održanje mišića, ali i za dugi i zdrav život. Što sa svim tim istraživanjima koja vegani vole citirati kad utvrđuju koliko je meso ,,štetno”? Pogledajmo stvar izbliza.

1. Meso uzrokuje upalu zbog Neu5Gc!

Jesi li ikad čuo o Neu5Gc? To je molekula šećera koja se nalazi u crvenom mesu, a ljudi je više ne proizvode u istoj mjeri kao prije 3 milijuna godina. Neki su ipak to počeli isticati kao potencijalan problem koji uzrokuje upalu i rak. Ljudi imaju cirkulirajuća Neu5Gc antitijela za to, a postoji tvrdnja da Neu5Gc koji uzimamo u crvenom mesu završi u tkivu i signalizira napad na ta antitijela u krvi, a to sve zajedno vodi kroničnoj upali.

Moguće? Je. Vjerojatno? Ne. Da je to slučaj, kronična upala ne bi bila veći problem od poljoprivredne revolucije (,,Paleo"). A vidjelo bi se i povećanje upale s povećanjem unosa mesa – a to nije slučaj. U oba slučaja, dogodi se suprotno.

Odradi malo istraživanja i naići ćeš na dostatnu količinu dokaza koji zamijenjuju ugljikohidrate crvenim mesom za manje upale. Zapravo, oni koji uglavnom jedu crveno meso imaju slične markere upale kao i oni koji uglavnom jedu ribu, a to je ultimativna protuupalna hrana.

2. Meso uzrokuje upalu zbog arahidonske kiseline!

Drugi navodni uzrok upale iz životinjskih proizvoda je arahidonska kiselina (AA). Tu leži jedna zanimljivost jer je AA dugolančana omega-6 mast koja se nalazi u polinezasićenim porcijama mesa, a to je jedna mast za koju se meso procjenjuje da je ima MALO.
Još je važnije, bilo koja AA iz mesa dolazi u lijepo uravnoteženom spoju s dugolančanim omega-3 mastima – EPA i DHA. To znači da koncentracija u tkivu nije jednostrano usmjerena prema upali kao što su nakon unosa velike količine čistih polinezasićenih omega-6, a do toga dolazi u onih kojih izbjegavaju meso i oslanjaju se na biljna ulja i neživotinjske proteinske izvore (orahe, sjemenje i mahunarke).

Količlina AA iz mesa omogućuje benefite staničnim membranama i podržava odgovor na upalu bez zadiranja u omega-3 i stvaranje upalnog okruženja. Realno, velika količina AA i omega-3 ne potiče upalu a potiče zdravlje.

To je nalik našim precima koji su bili lovci i skupljači. Oni su unosili puno više  AA od nas i nisu imali nikakve upale koje mi imamo danas. Slična je priča i s AA iz majčinog mlijeka koje nam pomaže u rastu i oporavku kad nam je to potrebno, a ne uzrokuje kroničnu upalu u tijelu.

3. Unos mesa uzrok je srčanim bolestima!

Treće mjesto propagande PETA upućuje na istraživanje časopisa Nature. To istraživanje ističe da metabolizam aminokiseline L-karnitin u TMAO ubrzava začepljenje arterija. To se nadodaje na prethodno istraživanje u istom časopisu o tome da velike količine TMAO upućuju na povećani rizik od srčanih bolesti.

Nasreću, to baš i nije tako. Nema potrebe da izbacuješ odrezak s tanjura. Inicijalni pokus bio je opažanje na samo šest ljudi (pet je jelo meso, a jedan je bio vegetarijanac), a drugo je istraživanje koristilo izolacijski suplement karnitina na miševima.

Realno, TMAO je veći unosom morske hrane nego mesa. Istraživanje u časopisu (Food Chemical Toxicology) ističe, zdravlje crijeva povezano je s razinama TMAO. To znači da unatoč tome što TMAO povećava rizik od srčanih bolesti u ljudi (o tome nema dokaza), čini se da je povećani TMAO u onih koji jedu crveno meso ima veze sa zdravljem osobe i kvalitetom hrane. To se često vidi u epidemiološkim dokazima.

Kad bi višak TMAO bio rezultat poremećaja zdravlja crijeva (to se čini realnim), tada bi svejedi koji jedu brzu hranu, loše spavaju i piju pivo bili savršeni kandidati.

4. Meso uzrokuje rak zbog HAS, PAH i AGE!

Mnoga opažanja koja pokušavaju povezati meso s rakom ispadaju smiješna. Nema nikakvih dokaza za tu povezanost (korelacija nije isto što i uzročnost), a i postoje ekstremna nagađanja. To znaju biti istraživanja s upitnicima o hrani, ali nemaju kategorije za one koji jedu zdravo, druge koji jedu brzu hranu i treće koji se hrane domaćom govedinom.

Uz to, na svako istraživanje koje dokazuje vezu mesa s rakom i srčanim boelstima, postoji jedno koje pokazuje da te veze nema ili pokazuje suprotno – tj. da izbjegavanje mesa uzrokuje rak i srčane bolesti.

S tim rečenim, istraživanja o mesu i raku na koja bi trebao obratiti pozornost ona su istraživanja koja pišu o pripremi mesa. Heterociklički amini (HA) i policiklički aromatični ugljikovodici (PAH) dva su spoja koja se formiraju kad se meso pouglji. U nekoliko životinjskih istraživanja dokazano je da to potiče rast raka.

Nije se potrebno zabrinjavati oko toga jer navodni postoji više PAH u povrću nego u kuhanom mesu. Ali to neka ti bude poticaj da manje pržiš meso i da paziš da na roštilju ne pripremaš ugljeno meso. Uz to, pokušaj s mariniranjem mesa nekoliko sati prije kuhanja u kiselim sastojcima, npr. ocat. Neka istraživanja sugeriraju da je to postupak koji gotovo u potpunosti smanjuje udio tih toksičnih sastojaka.

Vegani tvrde da napredni konačni proizvodi glikolizacije AGE (advanced glycation end products) predstavljaju problem prilikom pripreme mesa, ali rezultati istraživanja pokazuju da vegetarijanci imaju više razine u krvi. Zašto? Uglavnom zbog unutarnje formacije AGE (lošom prehranom), probave i apsorpcije. To je uglavnom zbog toga što je meso sačuvano prirodnim inhibitorima AGE, npr. aminokiselina karnozin.

5. Meso uzrokuje rak zbog zbog IGF-1!

Još od zloglasnog kineskog istraživanja (China Study) – što je kasnije postalo knjigom i manifestom vagana – šire se nagađanja o čimbeniku rasta u životinjskom proteinu i njegovu učinku na progresiju raka.

Dr. T Colin Campbell istraživao je na miševima vratio se u 1980-e i potaknuo je znanstvenike da drže  IGF-1 pod budnim okom. Vjerojatno si naišao na naslove tipa: ,,Meso i mliječni proizvodi narušavaju ti zdravlje u jednakoj mjeri kao pušenje!" Najbolje dokaze potkrepljuje istraživanje miševa sa sljedećom prehranom:

  • kukuruzni škrob (397 grama)
  • kazein (200 grama)
  • maltodeksrin (132 grama)
  • sukroza (100 grama)
  • sojino ulje (70 grama)
  • celuloza (50 grama)

Glavne točke? Kazein nema veze s mesom, gotovo je nemoguće jesti toliko sira (čak i da si miš), a sirutka koja se bori protiv raka uglavnom dolazi u spoju s kazeinom.

Prvi je problem nerealna izolacija jedne sastavnice bez šire slike. Ako te zanima učinak IGF-1 na dugotrajno zdravlje – gradnju kostiju, održavanje mišića, povećanje hormona i sagorijevanje masti – onda je očigledno da ga je potrebno prioritetno povećavati, uz ostale sastavnice (npr. testosteron) koje sprečavaju sarkopeniju i pretilost. Prava istina leži u tome da postoji puno veća poveznica kompozicije tijela s rakom:

Čak i ako istražujemo i analiziramo povezanost IGF-1 s rastom raka, postoje ista opažanja već godinama. Argumenti postoje i kad sami opažamo što se događa i pitamo se: ,,Zašto je mogućnost raka povećana sa znatno manjim unosom mliječnih proizvoda?
Zanimljivo je, nedavna istraživanja sugeriraju da dugoročno smanjnje kalorija i proteina ima više veze s ravnotežom aminokiselina. Miševi s ograničenom aminokiselinom metioninom – koja se nalazi u mesu, mliječnim proizvodima i jajima – imali su iste beneficijelne redukcije oksidativnog stresa i smrtnosti bez smanjenja kalorija. Još je važnije, miševi sa zamjenom aminokiseline glicin (nalazi se u kostima, vezivnom tkivu i sporednim komadićima) osjetili su ista poboljšanja.

Kad bi istraživanja miševa mogli presliakti na ljude (što je upitno), bilo koji benefit smanjenja unosa proteina za sprečavanje raka ima više veze s unosom cijele životinje nego s unosom manje životinje. Malo glicina bi mogao biti benefit svakome tko ima problema s unosom bilo čega osim pilećih prsa bez kostiju, kože i okusa!

6. Meso uništava okoliš jer krave izbacuju vjetrove!

Kad ti treba adut, igraj na okoliš? To je tajna karta veganima, da tvrde kako krave proizvode 18 % plinova staklenika i da tvrde kako ,,proizvodnja mesa šteti okolišu više od čitavog svjetskog transporta".
Realno, ispaša životinja više sudjeluje u REDUKCIJI nego stvaranju zagađenja. Za razliku od vlakova, automobila i privatnih zrakoplova koje koriste zaštitnici okoliša kad lete s jednog mjesta na drugo u svijetu radi govora o očuvanju okoliša, krave pomažu zemlji u apsorpciji ugljika. To zapravo sprečava otpuštanje dušikova oksida. Znanstvenici vjeruju da dušikov oksid više šteti okolišu od emisije ugljika.
Uz to, svi nepristrani dokazi o tome da krave proizvode metan očigledno nije 18 % nego 3 %. A to se odnosi na konvencionalni uzgoj stoke i ignoriramo sve što ispaša stoke može pružiti okolišu natrag, npr. obogaćenje tla, a ne uništenje poput onoga u usjevima, ali i njega populacije koja preživljava na padalinama i travi umjesto navodnjavanja i strojeva.
Drugim riječima, zagađenje se povećava, smanjuje se udio vode, a tlo erodira, NE zbog stoke. Da toliko brineš oko okoliša, prestao bi kupovati pšenicu, kukuruz i soju i počeo bi podržavati lokalne farme koje uzgajaju stoku.

Reference:

  1. Hodgson JM, et al. 2007. Increased Lean Red Meat Intake Does Not Elevate Markers of Oxidative Stress and Inflammation in Humans. J Nutr 137(2):363-367.
  2. Navas-Carretero S, et al. 2009. An oily fish diet increases insulin sensitivity compared to a red meat diet in young iron-deficient women. Br J Nutr 102:546-553.
  3. Varki A. 2009. Multiple changes in sialic acid biology during human evolution. Glycoconjugate J 26(3):231-245.
  4. Padler-Karavani V, et al. 2008. Diversity in specificity, abundance, and composition of anti-Neu5Gc antibodies in normal humans: Potential implications for disease. Glycobiology 18(10):818-830.
  5. Tangvoranuntakul P, et al. 2003. Human uptake and incorporation of an immunogenic nonhuman dietary sialic acid. PNAS 100(21):12045-12050.
  6. Li D, et al. 1998. Contribution of meat fat to dietary arachidonic acid. Lipids 33(4):437-440.
  7. Taber L, et al. 1998. Assessment of the arachidonic acid content in foods commonly consumed in the American diet. Lipids 33(12):1151-1157.
  8. Sinclair AJ, et al. 1994. Diets rich in lean beef increase arachidonic acid and long-chain ω3 polyunsaturated fatty acid levels in plasma phospholipids. Lipids 29(5):337-343.
  9. Horrobin DF, et al. 2002. Eicosapentaenoic acid and arachidonic acid: collaboration and not antagonism is the key to biological understanding. PLEFA 66(1):83-90.
  10. Ferrucci L, et al. 2006. Relationship of Plasma Polyunsaturated Fatty Acids to Circulating Inflammatory Markers. J Clin Endocrinol Metab 91(2):439-446.
  11. Pischon T, et al. 2003. Habitual dietary intake of n-3 and n-6 fatty acids in relation to inflammatory markers among US men and women. Circulation 108(2):155-60.
  12. Kulpers RS, et al. 2010. Estimated macronutrient and fatty acid intakes from an East African Paleolithic diet. Br J Nutr 104(11):1666-87.
  13. Calder PC. 2007. Dietary arachidonic acid: harmful, harmless or helpful? Br J Nutr 98:451-453.
  14. Koeth RA, et al. 2013. Intestinal microbiota metabolism of L-carnitine, a nutrient in red meat, promotes atherosclerosis. Nat Med 19(5):576-85.
  15. Wang Z, et al. 2011. Gut flora metabolism of phosphatidylcholine promotes cardiovascular disease. Nature 472(7341):57-63.
  16. Zhang AQ, et al. 1999. Dietary precursors of trimethylamine in man: a pilot study. Food Chem Toxicol 37(5):515-20.
  17. Alexander DD, and Cushing CA. 2011. Red meat and colorectal cancer: a critical summary of prospective epidemiologic studies. Obes Rev 12(5):e472-93.
  18. Kabat GC, et al. 2007. A cohort study of dietary iron and heme iron intake and risk of colorectal cancer in women. Br J Cancer 97(1):118-22.
  19. Lin J, et al. 2004. Dietary Fat and Fatty Acids and Risk of Colorectal Cancer in Women. Am J Epidemiol 160(1):1011-1022.
  20. Siri-Tarino PW, et al. 2010. Meta-analysis of prospective cohort studies evaluating the association of saturated fat with cardiovascular disease. Am J Clin Nutr 91(3):535-546.
  21. Sugimura T, et al. 2004. Heterocyclic amines: Mutagens/carcinogens produced during cooking of meat and fish. Cancer Science 95(4):290-299.
  22. Skog KI, et al. 1998. Carcinogenic Heterocyclic Amines in Model Systems and Cooked Foods: A Review on Formation, Occurrence and Intake. Food Chem Toxicol 36(9-10):879-996.
  23. Phillips DH. 1999. Polycyclic aromatic hydrocarbons in the diet. Gen Toxicol Environ Mutagen 443(1-2):139-147.
  24. Uribarri J, et al. 2010. Advanced Glycation End Products in Foods and a Practical Guide to Their Reduction in the Diet. J Amer Diet Assoc 110(6):911-916.
  25. Sebekova K, et al. 2001. Plasma levels of advanced glycation end products in healthy, long-term vegetarians and subjects on a western mixed diet. Eur J Nutr 40(6):275-281.
  26. Semba RD, et al. 2014. Dietary Intake of Advanced Glycation End Products Did Not Affect Endothelial Function and Inflammation in Healthy Adults in a Randomized Controlled Trial. J Nutr 144(7):1037-1042.
  27. Hipkiss AR. 1998. Carnosine, a protective, anti-ageing peptide? Int J Biochem Cell Biol 30(8):863-868.
  28. Hipkiss AR. 2005. Glycation, ageing and carnosine: Are carnivorous diets beneficial? Mech Aging Dev 126(10):1034-1039.
  29. Levine ME, et al. 2014. Low Protein Intake Is Associated with a Major Reduction in IGF-1, Cancer, and Overall Mortality in the 65 and Younger but Not Older Population. Cell Metab 19(3):p407-17.
  30. Hakkak R, et al. 2001. Dietary whey protein protects against azoxymethane-induced colon tumors in male rats. Cancer Epidem Biom Prev 10(5):555-8.
  31. Campbell TC, and Appleton BS. 1983. Effect of high and low dietary protein on the dosing and postdosing periods of aflatoxin B1-induced hepatic preneoplastic lesion development in the rat. Cancer Res 43(5):2150-4.
  32. Calle EE, et al. 2003. Overweight, Obesity, and Mortality from Cancer in a Prospectively Studied Cohort of U.S. Adults. N Engl J Med 348:1625-1638.
  33. Samani AA, et al. 2006. The Role of the IGF System in Cancer Growth and Metastasis: Overview and Recent Insights. Endocr Rev 28(1):20-47.
  34. Hankinson SE, et al. 1998. Circulating concentrations of insulin-like growth factor I and risk of breast cancer. Lancet 351(9113):1393-1396.
  35. Lopez-Torres M, and Barja G. 2008. Lowered methionine ingestion as responsible for the decrease in rodent mitochondrial oxidative stress in protein and dietary restriction possible implications for humans. Biochim Biophys Acta 1780(11):1337-1347.
  36. Miller RA, et al. 2005. Methionine-deficient diet extends mouse lifespan, slows immune and lens aging, alters glucose, T4, IGF-I and insulin levels, and increases hepatocyte MIF levels and stress resistance. Aging Cell 4(3):119-125.
  37. Brind J, et al. 2011. Dietary glycine supplementation mimics lifespan extension by dietary methionine restriction in Fisher 344 rats. FASEB 25(1):528.2.
  38. Garnett T. 2009. Livestock-related greenhouse gas emissions: impacts and options for policy makers. Envir Sci Pol 12(4):491-503.
  39. Wolf B, et al. 2010. Grazing-induced reduction of natural nitrous oxide release from continental steppe. Nature 464, 881-884.
  40. Pitesky ME, et al. 2009. Chapter 1 - Clearing the Air: Livestock's Contribution to Climate Change. Adv Agronomy 103:1-40.
  41. Pelletier N, et al. 2010. Comparative life cycle environmental impacts of three beef production strategies in the Upper Midwestern United States. Agr Systems 103(6):380-389.
  42. Subak S. 1999. Global environmental costs of beef production. Ecol Econ 30(1):79-91.
  43. Gussow JD. 1994. Ecology and vegetarian considerations: does environmental responsibility demand the elimination of livestock? Am J Clin Nutr 59(5):1110S-1116S.
  44. Weber KT, and Gokhale BS. 2011. Effect of grazing on soil-water content in semiarid rangelands of southeast Idaho. J Arid Envir 75(5):464-470.

Mike Sheridan

https://www.t-nation.com/diet-fat-loss/vegans-suck-at-science-heres-the-proof?utm_source=facebook&utm_medium=social&utm_campaign=article4670

Fitness trening
Newsletter

Prijavi se i ostvari tjedan dana besplatne članarine
Primaj besplatno novosti i savjete iz svijeta Fitness Treninga

Izbornik
Informacije
Kupovina
Kontakt

+385 1 561 44 44

+385 98 680 260

info@fitness-trening.com

Besplatna dostavaZa narudžbe iznad 400,00 kn